Profesor Branko Cisarž, dok je bio živ, svake godine je za čitavu Srpsku pravoslavnu ckrvu pravio tipik za one netipične praznike, jer osnovne stvari svi znamo. Ne mora sveštenik biti previše obrazovan da bi znao da upotrebi Minej ili Oktoih za 80 odsto dana u godini, ali za onih dvadesetak posto, pomagao je taj tipik Cisarža. Poslije njega to je radio i prota Mića, sekretar Sinoda SPC, ali sada na nivou Eparhije to nemamo. Zadnjih godina se kasni sa tim. Patrijaršija treba da objavi i svima nama pošalje tu knjigu, ali ona za ovu godinu još nije stigla, primijetio je kotorski paroh Momčilo Karivokapić na predavanju „Bogoslužbene knjige i crkvena godina”. Istakao je da su oko Božića i Bogojavljenja ove godine bile vrlo komplikovane službe - Vasiljeva liturgija u redovnim postupcima se služi na Badnji dan i uoči Bogojavljenja, ali ako padaju u nedjelju, onda se ta liturgija služi na Božić i na Bogojavljenje. Postoji knjiga tipika sa tim varijantama raznih „ako-ako”, samo kad bi sastavljači aktuelnog kalendara bili ažurniji, pojednostavili bi život sveštenstvu, dodaje Krivokapić. Srećom, te su Rusi mnogo ažurniji, pa sva uputstva u vezi nedoumica koje tipike za koji dan treba primijeniti, mlađi sveštenici, kao što je otac Nemanja Krivokapić, nalaze lako preko posebne aplikacije preko pametnih telefona.
Pored svete liturgije koja ima svoj svakodnevni poredak, jutrenje i večernje imaju drugačiju strukturu, u zavisnosti od kalendarske i crkvene godine. Kalendarska godina u crkvi počinje 1. septembra i taj se kalendar u Rusiji održavao do Oktobarske revolucije. Mi sada koristimo evropski kalendar, ali smo i dalje ostali pri starom kalendaru, objasnio je otac Krivokapić. Crkvena godina uvijek je vezana za datum Vaskrsenja Hristovog, a Vaskrs se obračunava po određenoj metodologiji. Poslije proljećne ravnodnevice, kada prođe jevrejska Pasha (uvijek pada 14. nisana, to je jedan „lutajući“ mjesec i odatle velike oscilacije u kalendaru). Rimokatolici, zapadna pashalija ne vezuje Uskrs za jevrejsku Pashu i zato se dešava ponekad velika razlika između proslave Vaskrsa kod pravoslavnih i rimokatolika. Nije u pitanju ni Julijanski ni Gregorijanski kalendar, već prosto dva načina obračunavanja Vaskrsa. U staro vrijeme je aleksandrijski patrijarh imao ekskluzivu da izračunava taj datum i on je to na vrijeme javljao svim crkvama, zato je imao titule „Sudija Vaseljene” i „13. apostol”, objasnio je Krivokapić, opisujući upotrebu raznih bogoslužbenih knjiga.
Liturgijske službe koncipirane su u zavisnosti od Vaskrsa i crkvene godine, uklapajući se i u ciklus kalendarske godine. U svakodnevnoj upotrebi je knjiga - minej (mjesečnik), ima 12 takvih knjiga, za svaki mjesec po jedna, sa svetiteljima koji se slave po datumima. Postoji i knjiga „Srbljag”, takođe minej sa srpskim svetiteljima, a u najnovijem izdanju se nalaze i službe za sveštenomučenika Joanikija Lipovca Bokeškog i za sve novokanonizovane svetitelje. Pitanje je kako se sve to uključuje u jednu večernju ili jutarnju službu kada se poklope svetitelji od starina, sa velikim praznicima, a to je stvar vještine i znanja sveštenika da u službama „ukršta” razne bogoslovne knjige.
Drugi tip knjiga je Oktoih, koja pokriva sedmične dane. Počinje uvijek subotom veče- nedjeljom, sa vaskrsnom službom, jer svaka nedjelja je mali Vaskrs. U Oktoihu ima osam glasova, različitih melodijskih tipova, koji se različito poju u pravoslavnim crkvama. U ciklusu od osam sedmica pojanje kreće od prvog do osmog glasa, a onda sve ide od početka. Pred Vaskrs ide Veliki post i već u pripremnim sedmicama se pomalo koristi Triod, knjiga tipa oktoiha, ali vezana za post i Tripodion. Poslije Vaskrsa idu sedmice Pedesetnice, i one su takođe tipa trioda (cvjetni i posni) ili Pentikostar. Prva nedjelja poslije toga je Svih Svetih i od te nedjelje se ponovo uključuje Oktoih.
Ovo je prvo u nizu najavljenih predavanja u sklopu Vaskršnjeg posta u kotorskoj Parohiji.M.D.Popović


Obesmišljavanje kulta

- Bogoslužbene knjige svojim tekstovima slave Boga i sva bogosluženja su kult - iz tog kulta proizilazi kultura, kult prema svetima koji su proslavili Boga Trojičnoga. Danas u Crnoj Gori vidimo da raznim ličnostima dodjeljuju nagradu „Oktoih”. Pojma nemaju šta rade, ne znaju da ta knjiga slavi Vaskrsenje Hristovo i da je pitanje koliko se nagrada takvog naziva može dodijeliti nekome ko se ne krsti, na ovaj ili onaj način, ali da vjeruje u Trojičnog Boga. Ta nagrada je obesmišljena prvo time što je dodijeljena nekim ateistima, a osim toga, ona je ćirilična. Prva štampani Oktoih u cetinjskom Obodu bio je na ćirilici, a danas imamo sve veću tendenciju da se ide prema latinici, upozorio je paroh kotorski.